Mentalno zdravlje se definira (prema Svjetskoj zdravstvenoj organizaciji) kao stanje dobrobiti u kojem pojedinac može pokazati svoje sposobnosti, nositi se sa svakodnevnim životnim stresovima, produktivno raditi i doprinositi vlastitoj zajednici, odnosno ne podrazumijeva samo odsustvo poremećaja i bolesti.
Djeca i adolescenti predstavljaju jednu od najranjivijih skupina, što ukazuje i podaci da 1 od 7 u dobi od 10 do 19 godina (14%) djece/mladih pokazuje neke od teškoća mentalnog zdravlja. Najčešći su depresija, anksioznost, poremećaji ponašanja/konzumiranje sredstava ovisnosti…
Brojni faktori djeluju na mentalno zdravlje, uglavnom postoje dvije skupine faktora – nutarnji/biološki faktori koji se odnose na genetske predispozicije za nastanak nekih mentalnih poteškoća, kao i genetske osnove za određenu strukturu osobnosti, tj. ranjivost ili otpornost osobe po strukturi njezine osobnosti.
Tako postoje po rođenju i bazičnoj strukturi osobnosti lakše i manje lako odgojiva djeca, djeca sklonija rizicima od onih koja se manje izlažu rizicima, osjetljivosti i ranjivosti djece u odnosu na otpornost.
Vanjski/okolišni faktori podrazumijevaju sredinu u kojoj osoba živi, odnosno okruženje, uvjete života, životne stilove, dinamiku života i rad, doživljena traumatska iskustva kao što su teški gubici, zlostavljanje, rizična ponašanja (npr. korištenje sredstava ovisnosti…).
Kako će i hoće li svaki od ovih faktora utjecati na mentalno zdravlje je nevidljivo.
No važno je istaknuti da postoje i faktori koji doprinose mentalnom zdravlju djece i mladih na čemu je važno raditi od samog rođenja, a neki od njih su kvalitetni, podržavajući i prihvaćajući obiteljske odnose, kao i vršnjački odnosi, sigurna podražavajuća vrtićka i školska sredina, razvoj samostalnosti popraćen strukturom i nadzorom, kvalitetno provođenje slobodnog vremena, doživljaj osobne djelotvornosti, odnosno zdrava slika o sebi i strategije suočavanja s problemima i stresom.
